петак, 23. април 2010.

Kako vidimo trodimenzionalno? (Biologija)

Kako vidimo trodimenzionalno?

Kako znamo, kada gledamo u daljinu, da je jedan udaljeni predmet veći od drugog ili da je udaljeniji od drugog? Zašto sve oko sebe vidimo u tri dimenzije i u odnosu kakav stvarno postoji, a ne u jednoj ravni?
Kada gledamo, mi u stvari ne vidimo samo očima, već i razumom, kroz iskustvo koje smo stekli. Naš razum, koji se zasniva na iskustvu, pomaže nam da shvatimo ono što vidimo. Da nije tako, mi bismo zaista bili veoma zbunjeni.
Na primer, na osnovu iskustva stvorili smo predstave o veličini predmeta. Čovek u čamcu koji se nalazi na izvesnoj udaljenosti od obale izgleda mnogo manji od čoveka koji stoji na obali. Ali mi nećemo reći da je jedan od njih vrlo krupan, a drugi vrlo sitan, već da se jedan nalazi bliže, a drugi dalje.
Koja još iskustva koristi naš razum? Jedno od njih je perspektiva. Kada gledate niz železničku prugu, čini vam se da se šine u daljini sastavljaju. Zato uzimate u obzir širinu koloseka i dobijate predstavu o razdaljini. Iskustvo vas je naučilo da predmeti koji su blizu izgledaju oštro ograničeni, a da udaljeni predmeti izgledaju nejasni.
Na osnovu iskustva naučili ste isto tako da „čitate“ senke. One vam pomažu da stvorite predstavu o obliku i odnosu predmeta. Predmeti koji su bliže često prekrivaju delove predmeta koji se nalaze dalje. Na taj način možete da odredite koji je od dva udaljena predmeta bliži.
Kretanje glave će vam pomoći da odredite, na primer, da li se drvo ili jarbol nalazi dalje od vas. Zatvorite jedno oko i krećite glavu. Udaljeniji predmet izgledaće kao da se kreće sa vama, dok će se bliži predmeti kretati u drugom pravcu. Čak i upiranje pogleda vam pomaže da ocenite udaljenost predmeta, jer jače naprežete oči kada fiksirate predmete koji se nalaze veoma blizu, nego one koji su dalje.
I, najzad, zajednički rad oba oka daje vam važne predstave. Što vam se predmeti, u koje ste uprli pogled, više približavaju, očni mišići se više naprežu. Ovo naprezanje ukazuje vam na razdaljinu. Osim toga, svako oko dobija nešto drugačiju sliku. Razlika između slika vam pomaže da steknete utisak o udaljenosti. Sve ovo pokazuje da dobijanje trodimenzionalne slike zavisi u velikoj meri od ranijeg iskustva koje razum treba da protumači.

Izvor: 1000 zašto, 1000 zato…

Нема коментара:

Постави коментар