субота, 30. јануар 2010.

Osnovni instituti carinskog sistema (Ekonomija)

OSNOVNI INSTITUTI CARINSKOG SISTEMA

Naš sistem se ne razlikuje od drugih cariskih sistema, kao i kod drugih sistema i kod nas postoji jedan broj instituta koji služe za omogućavanje efikasnog funkcionisanja carinskog sistema. Ti instituti koji su potrebni za efikasno funkcionisanje carinskih sistema su: carinska linija, carinsko područje, carinska roba, carinski obveznik, carinska obaveza, slobodne zone, carinske zone i još mnogo drugih. Pod carinskom linijom se podrazumeva granica između jednog i drugog carinskog sistema. U većem broju primera ta carinska linija se poistovećuje sa državnim granicama na kopnu, moru, rekama, jezerima itd. Ali postoje i primeri da se ona ne poklapa sa državnom granicom, onda se tu radi o carinskim isključcima ili carinskim priključcima. Carinsko područje se smatra ona teritorija na kojoj se primenjuje određeni carinski sistem, odnosno carinski propisi jedne zemlje. Tu spadaju i ugovori koji su spojeni sa nekom drugom zemljom. Ovo područje je ograničeno određenom carinskom linijom, državnom granicom u najvećem broju slučajeva. Izuzetak su carinski priključci i carinski isključci. - Carinska roba predstavlja najznačajniji institut u carinskim sistemima svih zemalja. Kada govorimo o robi treba da napomenemo da roba koja je prodata po Međunarodnim ugovorima ne smatra se da se tim aktom ona smatra i carinskom robom, tek onda kad ona prođe carinsku liniju i kada se nad njom sprovodi postupak carinjenja. To znači da ona postaje carinska roba tek kad pređe carinsku liniju i uđe na teritoriju jedne države. Roba mora da ima sve osobine, kao i svaka pokretna roba, odnosno stvar u ekonomiji i pravu. Ona bez ovih osobina ne može da ima karakter carinske robe. Postoje slučajevi kada se određena roba smatra carinskom, a da nije ni prešla granicu. Može da se kaže da su to retke situacije i u vezi je sa različitim uštedama u transportu. Carinska roba predstavlja predmet carinskih sistema, odnosno njenih organa i svim što je u vezi sprovođenja mera kao što je carinski nadzor i carinjenje robe. Neke od njenih osnovnih karakteristika su: da je roba pokretna stvar, da ima određenu vrednost, carinska roba mogu da budu i žive životinje i biljke, ali kada prelaze granicu uz volju ljudi, sama roba je pod posebnim režimom carinskog nadzora, carinsku robu čine i ničije in napuštene stvari koje su inostranog poreklaa na neki način su došle na carinsko područje određene države. Kada smo rekli da roba ima određenu vrednost, time se smatra da se roba može novčano izraziti i da se na osnovu toga može razmenjivati za novac. Robe koje nemaju svoju vrednost nisu za tržište one ne mogu da se razmenjuju pa samim tim se i ne smatraju carinskom robom. Što se tiče robe koja je ničija i napuštena, tu se podrazumeva roba koja je na neki način dospela na područje određene države. Na primer to može da bude izbacivanjem iz nekog prevoza, napuštena na nekom parkingu i pretpostavllja se da se radi o robi koja nije carinjena, ona se smatra carinskom robom dok se ne dokaže suprotno. Svaka roba ima svoje mesto u Carinskoj tarifi, sama carinska tarifa predstavlja poseban spisak roba, kao i stope po kojima se roba carini. Postoji i više vrsta roba. Kada posmatramo pravac kretanja robe postoji uvozna izvozna i provozna roba. Kada se radi o prometu robe onda se radi o komercijalnoj i nekomercijalnoj robi. Postoji još roba koja se definitivno i privremeno uvozi i izvozi, a i na taj način se plaća i carina i ostalih dažbina, postoji i carinska roba koja je podložna ocarinjavanju, a postoji i ona koja se oslobađa od plaćanja carine. Kada uzmemo u obzir da carinska roba mora da prelazi carinsku liniju, onda dolazimo do konstatacije da su carinska obaveza i carinski obveznik direktno vezani za institut carinske robe. Carinska obaveza podrazumeva mere carinskog nadzora, kao posebnog carinskog režima nad carinskom robom od strane carinskog obveznika. Kada se govori o carinskoj obavezi onda se postavljaju dva pitanja, a to su: podložnost plaćanja carine i nastanak i prestanak plaćanja carine. Za provoznu robu se danas i ne naplaćuju carine u skoro svim carinskim sistemima, one su ukinute 1921.god. Barselonskom konvencijom o slobodi tranzita. Roba koja je namenjena izvozu, odnosno koja se izvozi, njoj se ređe naplaćuje carina. Što se tiče naše zamlje, kod nas definitivno neće doći do uvođenja carina na izvoz robe, jer bi one destimulisale domaći izvoz. Carinska obaveza nastaje po prelazku linije carine, odnosno njenim prelaskom u carinski sistem druge zemlje. U mnogim zemljama u svetu postoje i drugi načini nastanka carinske oibaveze, na primer: na dan podnošenja carinske deklaracije, dan plaćanja carinskih obaveza, kao i dan podizanja robe ispod carinskog nadzora. U našem kao i u drugim sistemima postoje izuzeci na koje se ne naplaćuje carina, radi se pre svega o robama koje se prevoze preko carinskog područja, ali pored njih to mogu da budu i roba koja je izvezena i ocarinjena, ali se u zemlju vraća kao neprodata, roba koju su naši građani izvezli, ali je sada vraćaju iz inostranstva, dokumentacija koja se šalje u inostranstvo, a koja je u vezi sa različitim konkursima, kao i svi štampani, snimani materijali koji su iz oblasti prosvete, kulture, kao i sve vrste dokumentacije koju državni organi ili neke druge organizacije primaju iz inostranstva, a imaju vezu sa nekim međunarodnim ugovorima. Što se tiče prestanka carinske obaveze, ona prestaje kada su carina i druga dažbine plaćene. Carinski obveznik je lice koje je dužno da plati carinu kojom je roba kod procesa uvoza opterećena. Carinski obveznik ima određene obaveze i određena prava. Carinski obveznik ima pravo da uvezenu robu vrati u inistranstvo i pre, kao i posle izvršenog carinjenja, ali pod određenim zakonskim uslovima. On ima pravo da u procesu carinjenja podnese progovor carinarnici koji se tiče njenog nalaza u pogledu određenih elemenata, kao što su količina, vrsta, vrednost i drugo. On takođe ima i niz obaveza, mora da uz uvezenu robu da podnese i određenu deklaraciju, to jest određenu carinsku ispravu. On je obavezi da uz nju podnese još i prateće isprave, koje moraju da budu usaglašene sa robom, odnosno sa stvarnom situacijom.

Нема коментара:

Постави коментар